Emil Cioran: Onaj ko govori u ime drugih vazda je prevarant

Robert and Shana ParkeHarrison

Kratak pregled raspadanja

Tumačenje pada

Svatko je od nas rođenjem donio izvjesnu količinu čistoće kojoj je bilo suđeno da se izopači u dodiru s ljudima, kroz ogrješenje o samoću. Jer svatko od

nas čini sve što može samo da ne bi ostao prepušten samom sebi. Bližnji nije neizbježnost, već zamka pada. Nesposobni da sačuvamo čiste ruke i

neiskvarena srca, mi sebe skrnavimo tuđim iznojavanjima, valjamo se po blatu, željni gadosti i lakomi za kugom, jednoglasno rokćući u brlogu. I kad

počnemo da sanjarimo o morima pretvorenim u svetu vodicu, već je odveć kasno da zaplivamo – prevelika iskvarenost sprečava nas da u njih

zaronimo:isuviše je svijet opustošio našu samoću; tuđi tragovi na nama postali su neizbrisivi.

Od svekolikih živih stvorenja jedino čovjek budi postojanu odvratnost. Zazor što ga izaziva životinja, prolazan je; on ne dozrijeva u mišljenju, dok

bližnji opsjedaju naša razmišljanja, prodiru u mehanizam naše ravnodušnosti prema svijetu da bi nas učvrstili u odbijanju i nepristajanju. Poslije

svakog razgovora, u kome istančanost odaje stupanj jedne civilizacije, kako da ne zavapimo za Saharom,kako ne zavidjeti biljkama ili beskrajnim

monolozima životinjskog carstva? Ako je točno da svakom riječju pobjeđujemo ništavilo, mi time, također, sve dublje potpadamo pod njegovu vlast. Umiremo

srazmjerno broju riječi koje razbacujemo svuda oko sebe… Oni koji govore nemaju tajni.

A svi govorimo. Izdajemo se, krčmimo dušu; svatko se, kao dželat neizrecivog, upinje da uništi sve tajne, počevši od vlastitih. Nađemo li se s ljudima,

tada se zajednički uništavamo jurišajući prema praznini, bilo time što razmjenjujemo ideje, bilo što se ispovijedamo ili spletkarimo. Radoznalost je

izazvala, ne samo prvi pad, već i bezbrojna svakodnevna posrtanja.

Život i jeste ta nestrpljiva težnja ka padu, ka obeščašćenju djevičanskih samoća duše putem dijaloga, iskonska i svakidašnja negacija Raja. Čovjek bi

trebao da osluškuje jedino sebe u beskrajnoj ekstazi neizrecive Riječi, te da kuje riječi za svoje šutnje i stvara zvučne akorde onako kako mu se kad

prohtje. Ali, on je svemirski brbljivac; on govori u ime drugih; njegovo ja voli prvo lice množine.

A onaj ‘ko govori u ime drugih vazda je prevarant. Političari, reformatori i svi oni koji su našli kakav opći izgovor – varalice su. Jedino laž

umjetnika nije potpuna, jer on izmišlja samo sebe. Izuzmu li se tonjenja u neizrecivo, i govorni zastoji koji dolaze iz nijemih, neutješnih uzbuđenja,

život je tek pusta dreka u prostoru bez koordinata, a univerzum – geometrija pogođena epilepsijom.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s