nagovor na filosofiju

Pustinja raste: ajme onom tko pustinje skriva!

Predivno doista!
Tu sada sjedim
Blizu pustinje, a već
I tako daleko od pustinje,
A i nimalo još opustošen:
Naime, progutan
Od ove najmanje oaze…

ulomak iz Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zarathustra, IV.2., Zagreb 2009., str. 289.-291., preveo: Mario Kopić, izvornik: Friedrich Nietzsche, Also Sprache Zarathustra IV (1885)


Ponajprije, pustinja nije plodno tlo, geološki podobno za gradnju nastambi za čovjeka kakve poznajemo od iskona u Grka i drugih povijesnih naroda. … Već sama činjenica da su Egipćani svoje svete gradove poput Tebe i Memfisa podizali usred pustinje, doduše isto tako i na područjima uz veliku rijeku Nil, svjedoči o tome da se tlo nasljeđuje ili, pak, stvara iz pustoši. U ovome slučaju radi se o strategiji prodora u pustinju i njezino pretvaranje u niz plodnih oaza. … Svetost s povijesnim izvorima u abrahamskim religijama, koje su sve ponikle iz predaje nomadskih naroda kao naroda…

View original post još 1.076 riječi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s